U novom svetu Šarlot Perian – prvi deo

Piše: Milena Zindović

Ovo je prvi od dva članka posvećena retrospektivnoj izložbi dela Šarlot Perian, koje sam posetila u februaru 2020. godine. Drugi članak možete pročitati na ovom linku.

Za izložbu posvećenu francuskoj dizajnerki i arhitektkinji Šarlot Perian (Charlotte Perriand) saznala sam putem društvenih mreža, prateći objave sa ovogodišnjeg sajma nameštaja i opreme Maison et Objet koji se u Parizu održava svakog januara. Obzirom da je izložba trajala do 24.februara, brzo sam isplanirala put u francusku prestonicu ne bih li i sama videla ovu postavku. 

Šarlot Perian u ljuljajućoj stolici, 1928.

Likom i delom Šarlot Perian postala sam posebno fascinirana tokom čitanja njene autobiografije Život posvećen stvaranju (Une vie de création), u kojoj je opisala svoj životni put od detinjstva u radničkoj porodici, preko mladosti provedene među umetnicima i arhitektama avangarde, do zrelih godina, egzotičnih putovanja i kompleksnih projekata. Zaostavština ove talentovane i istrajne dizajnerke spada među najpoznatije primere avangardnog dizajna, a njen pristup opremanju i filozofija stanovanja su i za današnje vreme napredni. Prva izložba njoj posvećena u Parizu održana je 1987, a druga sada, dvadeset godina nakon njene smrti. 

Poseta izložbi „Novi svet Šarlot Perian“ nije me razočarala, i u potpunosti je bila vredna neplanirane posete Parizu. Postavljena u novom objektu Louis Vuitton Fondacije, koji je u Bulonjskoj šumi projektovao čuveni američki arhitekta Frenk Geri, izložba se prostire na sva 4 nivoa ovog zdanja. Pored izložbenih prostora, za javnost su otvoreni i krov objekta, odakle se pružaju pogledi na Bulonjsku šumu, Pariz i La Défense, kao i auditorijum sa spoljnim prostorima. 

Stolice Šarlot Perian ispred murala Fernana Ležea

Izložba započinje biografijom Šarlot Perian, i u prvoj prostoriji prikazuje neke od njenih najpoznatijih dizajniranih komada uz slike Pikasa, Ležea i instalacije Aleksandra Kaldera, njenih savremenika i saradnika. I u ostatku izložbe, posebno kada se radi o prikazima njenih enterijera, odnosno opremanja, njeni komadi izloženi su uz Ležeove slike i murale, Korbizijove tapiserije, Pikasove slike i radove drugih avangardnih umetnika. Ovo nije slučajno – Šarlotin rad i karijera blisko su povezani sa radovima ovih umetnika, sa kojima je bila i u prijateljskim odnosima. I sama je svoje radove prikazivala upravo na taj način, te je izložba ne samo omaž njenom radu, već i njenom pristupu izlaganju.

Ikona modernog dizajna

Već u sledećoj prostoriji susrećemo se sa prvom od rekonstrukcija, koje su najimpresivniji deo ove velike izložbe. Naime, autori i kustosi odlučili su da u potpunosti rekonstruišu čak 7 originalnih ambijenata koji obeležili karijeru Šarlot Perian. Prvi od njih je rekonstrukcija njenog dizajna za njen sopstveni stan u potkrovlju u kvartu Sen Sulpis u Parizu. Sa diplomom Pariske škole dekorativnih umetnosti (Union centrale des arts de Paris decoratifs) u rukama, mlada dizajnerka osmišljava za svoj prostor avangardan i moderan nameštaj od metala i kože 1927. godine Ovaj svoj dizajn Šarlot će pod nazivom “Bar u potkrovlju” izložiti na Jesenjem salonu 1927. Najimpresivniji komad je svakako trpezarijski sto sa mehanizmom za izvlačenje – namenjen da omogući ugošćavanje većeg društva. Sto, stolice i bar, od čelika i kože, i za današnje pojmove uređenja enterijera izgledaju savremeno i moderno. Tada, Šarlot je bila prava revolucionarka, nudeći potpuno novu viziju uređenja unutrašnjeg prostora koja je u skladu sa najnaprednijim idejama Modernizma i novog pogleda na svet.

Rekonstrukcija stana u portkrovlju iz 1928.

Pored ove rekonstrukcije, na obližnjem zidu, izložba prikazuje i njenu čuvenu ogrlicu od kugli od čelika koju je sama napravila kao simbol svoje privrženosti modernističkim vrednostima. Upravo su je avangardno razmišljanje i želja za stvaranjem novog, modernog sveta, doveli do Korbizijea (Le Corbusier), s kojim se sastala u nadi da će dobiti posao u njegovom birou. Način na koji ju je odbio, rečima: “Ovde ne vezemo jastuke.”, govore o njegovom stavu prema ženskom doprinosu modernoj arhitekturi i dizajnu. Međutim, nakon što su na izložbi Jesenjeg salona videli njenu postavku Bar u potkrovlju, Korbizije i Pjer Žanere (Pierre Jeanneret) odlučili su da joj ipak ponude saradnju, pre svega u opremanju njihovih arhitektonskih dela. 

Šarlot Perian ko-autorka je kultnih komada nameštaja poput ležaljke na ljuljanje i čuvenih klub fotelja iz 1928, koje su i dan danas simboli Korbizijeovog dizajna. Činjenica da se njeno ime daleko ređe navodi uz ove komade, iako je nesumnjivo da je upravo ona glavna autorka, posebno kada se uporede njeni prethodni, samostalni radovi, ukazuje na ranjiv položaj žena u istoriji arhitekture i dizajna, kao i na važnost događaja poput ove izložbe. U slučaju Šarlot Perian njena potreba da svoju priču ispriča kroz vrlo detaljnu autobiografiju, njena upornost i prodornost, verovatno su razlog zbog koga se njeno ime danas ipak pominje i ceni. Mnoge druge žene, čiji karakter nije bio tako jak, nažalost su zaboravljene ili izgubljene za istoriju arhitekture i dizajna.

Rekonstrukcija modernog stana iz 1929. godine – spavaća soba

Ovi komadi rekonstruisani su, zajedno sa kompletnim ambijentom prikaza enterijera modernog stana koji su Korbizije, Žanere i Perian prikazali na Jesenjem salonu 1929. godine. Radi se o prikazu enterijera stana otvorenog plana, koji Korbizije i Žanere razvijaju od 1925, a čije opremanje poveravaju Šarlot Perian. Originalne komade proizvela je za potrebe rekonstrukcije kompanija Cassina, koja i danas ima ekskluzivno pravo proizvodnje komada sa potpisom Šarlot Perian. Osim komadnog nameštaja, za ovu rekonstrukciju oni su proizveli i tačne replike metalnih ormara koji su i u originalnoj postavci služili kao prostorne pregrade između ambijenata – kuhinje, trpezarije, dnevne i spavaće sobe sa kupatilom. Posebno pogled na spavaću sobu sa potpuno otvorenim kupatilom, gde je izdvojen samo tuš u futurističkoj tubi, jasno govori o velikom kontrastu i šoku koji je ova postavka izazvala kao jak kontrast tada dominantom buržuaskom stanu. 

U okviru ovog ambijenta posetioci izložbe mogu i sami da isprobaju kultne stolice Perian dizajna, što je izazvalo veliku pažnju i gužvu, posebno mogućnost sedenja u čuvenoj „la chaise longue basculante“ – ljuljajućoj stolici. Ni sama nisam odolela prilici. Na izložbi su prikazani i originalni tehnički crteži, skice, patentni listovi i druga dokumentacija vezana za osmišljavanje, proizvodnju prototipa, a potom i industrijsku proizvodnju stolica i fotelja u fabrikama namštaja Cassina i Thonet. Na patentima ime Šarlot Perian navodi se prvo. Ugovore o proizvodnji nisu dobili samo komadi proizvedeni u saradnji i u okviru Korbizijeovog i Žanereovog studija, već i okretne trpezarijske i barske stolice koje je Šarlot prethodno dizajnirala za svoj stan. 

Originalne fotelje, dizajnirane u okviru Korbizijeovog studija 1928.

Dizajn kao politički manifest

Rekonstrukcija Stana za mladog čoveka iz 1935.

U susednoj prostoriji postavljena je još jedna rekonstrukcija – Stan za mladog čoveka, prikazan na Međunarodnoj izložbi u Briselu 1935. godine. Na ovom projektu Perian sarađuje sa dizajnerima Rene Erbstom (René Herbst) i Lujem Sonjoom (Louis Sognot) na koncipiranju 63m2 prostora u kome su smešteni radna soba i gimnastička sala. Šarlot dizajnira radni sto i crnu tablu iza njega za beleške i razmišljanja, i na rotirajućem postolju prikazuje svoju prvu fotomontažu. Kao pregrada između prostora služi metalna komoda na čijem frontu se nalazi gravira Koribizujevog plana Voazen za Pariz.

Rekonstrukcija Stana za mladog čoveka iz 1935.

U gimnastickoj sali nalazi se mural Fernana Lezera (Fernand Leger), za koji se smatralo da je izgubljen ali koji je za ovu postavku pronađen i iskorišćen u rekonstrukciji. Iznenađuje prisustvo drvene stolice sa sedištem od pletene trske – ovde naziremo Šarlotino potonje interesovanje za zanatsku ručnu proizvodnju i predmete nađene u prirodi, koje uklapa sa modernističkim elementima. Njeno razmišljanje o ovom projektu savršeno oslikava razmišljanja članova grupa CIAM i UAM, koji na ovom projektu prvi put sarađuju. Cilj je postizanje jedinstva umetnosti: dizajna, arhitekture, slikarstva, urbanizma, “objet trouvé”, fotomontaže. 

Prekoputa ove rekonstrukcije nalazi se i njen mural – fotomontaža od 60 m2 “Velika beda Pariza” (“La Grand Misère de Paris”) koji je prikazala na Salonu umetnosti domaćinstva 1936. Ovo delo je njen komentar na loše uslove života, posebno siromašnih, u Francuskoj prestonici – o nehigijeni, nedostatku svetla i zelenila, zagađenosti i skučenosti. Šarlot Perian u potpunosti pripada Modernističkom i levičarskom narativu, u više navrata posećuje Sovijetski Savez, a kroz svoj rad sa Korbizijeom, i saradnju i prijateljstvo sa Ležeom, deklarisanim komunistom, istražuje pitanja socijalnog stanovanja, boljih životnih uslova, dostupne prefabrikovane proizvodnje i druge teme vezane za unapređenje uslova života u gradovima. 

Mural „Velika beda Pariza“ iz 1936.

Njeni politički stavovi izražavaju se i u drugim njenim delima. Njena prva fotomontaža prikazana kao deo Stana za mladog čoveka je komentar na mondijalizam i razvoj saobraćaja, uz vizionarski poziv da se zaustavi dalje zagađivanje vazduha, vode i zemlje, posebno u gradovima. Perian takođe učestvuje u postavljanju izložbi o stradanjima u Španskom građanskom ratu, u svojoj kući pruža utočište španskom arhitekti i urbanisti Josepu Luisu Serti, i podržava anti-ratne manifestacije. 

Kancelarijski sto za Žan Rišara Bloha iz 1937.

Za francuskog pisca i kritičara Žan Rišara Bloha (Jean-Richard Bloch) 1937. dizajnira opremanje njegove kancelarije. Upotrebljava drveni masiv kao materijal i kreira glomazni radni sto u obliku bumeranga sa tri noge, namenjen za rad ali i za sastanke. U njegovom centru je rotirajuća stolica, a sva oprema sklonjena je sa ploče u kutije koje su okačene ispod nje. Masivni komadi drveta od kojeg je sastavljen u kontrastu su sa vitkim metalnim elementima koji su odlikovali prethodnu fazu njenog dizajna. Na pitanja kako to da kraljica metala sada stvara u drvetu, odgovarala je da ni jednu tehniku ne treba isključiti.

Pomoćni stočić sa Pikasovim litografijama, 1937.

Uz ovaj kancelarijski sto, jedan od prvih “oblikovanih stolova” (tables en forme) kako je nazivala ove kreacije slobodnih formi od drveta, za kancelariju Žan Rišara Bloha dizajnirala je i jedan mali pomoćni stočić na čijoj ploči su reprodukovane Pikasove litografije “Frankovi snovi i laži”, uz umetnikov potpis i odobrenje za reprodukciju. Još jedan politički čin izražen kroz njen dizajn. 

U kontaktu sa prirodom

Poslednji veliki prostor u suterenu Fondacije posvećen je upravo ovoj fazi njenog stvaralaštva. Tokom 30-tih godina Šarlot utočište i inspiraciju pronalazi u boravcima u prirodi – na obali mora ili u planini, često u društvu prijatelja, posebno Pjera Žanerea, sa kojim je bila i u romantičnoj vezi. Tokom tih izleta sakuplja i fotografiše školjke, kamenje, delove drveća i stabala, ostatke kostiju, industrijski otpad i razne druge “objets trouvées”. Prirodne forme i materijali inspirišu čitav niz kreacija, koje su na izložbi prikazane uz crno-bele fotografije pronađenih predmeta. Često je te predmete koristila i za dekoraciju prostora, poput skulptura, dajući im značaj umetnosti.

Sa Fernanom Ležeom proizvešće seriju fotografija “art brut”. Francuski pridev “brut”, kome dugujemo i naziv arhitektonskog pravca brutalizma, označava nešto što je grubo, neobrađeno, pa čak i ružno. Ove fotografije neobrađenih i nedekorisanih predmeta na crnoj pozadini, izražene grafičnosti, jasno su inspirisane surrealizmom, ali i inovativnim fotografskim tehnikama razvijenim u to vreme u Bauhausu. Ne zna se koja je bila njihova svrha, ali će ih Šarlot Perian, u skladu sa svojim uverenjima, koristiti u prezentaciji svojih dela i u dekoraciji. 

Kreativno interpretirajući nešto što bismo inače videli kao otpad, bilo da su to drvene daske od kojih pravi svoje prve slobodno oblikovane stolove, do pronađenih predmeta koje uzdiže na nivo skulpture, Šarlot Perian ponovo pokazuje koliko je njen pristup dizajnu bio vizionarski i napredan, čak i za današnje pojmove. Na ovaj način ona odaje poštu pre svega prirodi i njenim kreacijama, čime skreće pažnju na potrebu njenog očuvanja. Priroda će od ovog perioda na dalje biti jedna od najvažnijih inspiracija u radu Šarlote Perian.

Drugi deo reportaže sa ove izložbe možete pročitati na ovom linku.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.