U novom svetu Šarlot Perian – drugi deo

Piše: Milena Zindović

Ovo je drugi od dva članka posvećena retrospektivnoj izložbi dela Šarlot Perian, koje sam posetila u februaru 2020. godine. Prvi članak možete pročitati na ovom linku.

Susret sa Japanom 

Još jedan tranformativan period života i rada Šarlot Perian prikazan je na prvom spratu Fondacije Louis Vuitton. Radi se o njenom boravku i radu u Japanu od 1940. do 1942. Početkom drugog svetskog rata, pred samu okupaciju Francuske, Perianova dobija poziv od svog kolege iz Korbizijeovog studija, Junza Sakakure, i Japanskog Ministarstva Trgovine da dođe u Japan kao konsultantkinja i rukovoditeljka projekta koji za cilj imao prilagođavanje japanskog dizajna i zanatskih tehnika industrijskoj proizvodnji. Obzirom da Japan u tom trenutku još uvek ne učestvuje u ratnim dešavanjima, a Pariz je na rubu okupacije, Šarlot prihvata ovaj poziv i dobija razna zaduženja čitavog niza francuskih institucija, poput ambasadorke francuske umetnosti u Japanu.

Po dolasku u tada još uvek tradicionalni Japan, Šarlot je pod velikim utiskom lokalnog načina života – japanske arhitekture sa pomerljivim pregradama, tatamija umesto nameštaja, upotrebe drveta i papira. U njima prepoznaje prinicipe Modernizma – otvoreni plan, fasade otvorene prema prirodi, veza kuće sa prirodom, fleksibilnost ostvarena kliznim pregradama, opremanje integrisano u arhitekturu. Proputovaće čitavu zemlju istražujući tradicionalne zanate, materijale i umetničke predmete. Zaključuje, kao svoju mantru: “Ne kopirati Zapad. Na bazi tradicije hrabro krenuti u budućnost.”

Vrhunac njene misije i boravka u Japanu je izložba “Selekcija, Tradicija, Kreacija” održana 1941. Godine. Na ovoj izložbi Perian će prikazati neke od svojih ikoničnih komada nameštaja redizajniranih u drvenoj konstrukciji od bambusa, koristeći japanske metode fabrikacije. Pored njih, prikazuje predmete japanskih zanatlija i umetnika koje je odabrala, ali i reprodukcije Ležea, Pikasa, kineske grafike, pa čak i dečije crteže. 

1942, sa ulaskom Japana u rat i promenom percepcije prema njoj kao Francuskinji u neprijateljskoj zemlji, napušta Japan i sklanja se u tada francusku Indokinu, gde će ostati do kraja rata. U Francusku se vraća 1946. kao udata žena sa ćerkom. Po povratku, nastavlja da prezentuje japansku umetnost, arhitekturu i kulturu francuskoj javnosti, kroz niz publikacija. 

Na izložbi nailazimo i na interesentnu reprodukciju fotografije iz časopisa ELLE iz 1950. godine. Naziv slike glasi “Uz izvinjenje vladajućim ministrima, časopis ELLE sastavlja prvu Žensku Vladu. Žene su dobile pravo glasa u Francuskoj šest godina ranije, 1944. Šarlot Perian je pod brojem 15, kao ministarka Rekonstrukcije.  

Japan će nastaviti da bude inspiracija u radu Šarlot Perian, što se vidi i na njenim projektima nastalim od 1947. na dalje. Možda najpoznatiji primer ovog perioda njenog stvaralaštva je Biblioteka “Oblak”, fleksibilna kombinacija elemenata koji čine zidnu ili slobodno stojeću policu sa otvorenim i zatvorenim delovima. Razvijana kroz čitav niz različitih konfiguracija, boja i oblika, ova biblioteka postaće preteča današnjeg modularnog sklopivog nameštaja. Naime, posle niza varijanti, ovaj fleksibilni komad je kupcima bio dostupan za kupovinu u modularnim elementima, ostavljajući im slobodu da ga konfigurišu prema svojim potrebama i prostoru.

Zahvaljujući poslovnim vezana svog muža Žaka Martena, u Japan se vraća 1953. godine i organizuje izložbu pod nazivom “Predlog sinteze umetnosti” (Proposition d’une synthèse des arts – Le Corbusier, Fernand Léger,Charlotte Perriand). Svrha ove izložbe je da prikaže jedinstvo arhitekture, umetnosti i skulpture, kroz saradnju umetnika i proizvođača. Ova izložba prikazaće veliki broj novih komada koje je Perian proizvela zahvaljujući svojoj saradnji sa Žanom Pruveom (Jean Prouvé) i njegovim ateljeom, što joj je omogućilo da proizvodi nove komade od drveta i savijene šper ploče.

Japanski senzibilitet ima za ovu izložbu kreirana čuvena stolica “Senka” od savijene šper ploče u crnoj boji. Inspirisana japanskim pozorištem, ova stolica ima zapadnjačke dimenzije, ali tipično japansku konstrukciju. Iako se uspešno proizvodila u Japanu, njena proizvodnja nikada nije zaživela u Evropi. Evropski proizvođači imali su poteškoća da je pravilno konstruišu, a njen lagani izgled nije dobro odjeknuo ni među kupcima. 

Dizajn enterijera kroz meridijane

Njena saradnja sa Žan Pruveom proizvešće veći broj kultnih komada, kao i prodajni prostor zahvaljujući galeristi Stefu Simonu na pariskom bulevaru Sen Žermen, gde se i danas nalaze prodavnice čuvenih kompanija i dizajnera nameštaja i enterijera. Galerija je otvorena 1956, a Šarlot Perian kreiraće 10 standardnih modela za njenu stalnu ponudu. Uz to, bila je zadužena i za umetnički pravac galerije. Nakon njenog povratka iz Japana, u asortiman biće uvršteni i predmeti japanskih dizajnera, poput lampi Isame Nogučija i stolice Sori Janagija.

Fotografija izloga galerije u bulevaru Sen Žermen

Tokom 50-tih godina, Šarlot Perian će zahvaljujući nameštenjima u inostranstvu svog supruga, boraviti i u drugim “egzotičnim” zemljama. U svakoj od njih istraživaće lokalno tržište i zanatlije kroz opremanje stanova svog supruga. Značajan je njen boravak u Brazilu, i susret sa tamošnjim lokalnih tehnikama i materijalima. Ovaj boravak dovešće do još jedne reinterpretacije njenih kultnih komada, ovaj put u materijalima i obradi karakterističnim za Južnu Ameriku. 

Ovo je posebno vidljivo u njenom opremanju stana za umetničkog kolekcionara gde su komadi obrađeni minimalistički, i uz primenu svedenih boja, kako bi do izražaja došla fantastična dela savremene umetnosti iz njegove privatne kolekcije. Uspešna reinterpretacija njenog dizajna za različite prilike, kulture i meridijane govori o njegovoj univerzalnosti i vrednosti, gde se snaga oblika ne gubi bez obzira na promene u završnoj obradi.

Ljubav prema planini 

Pozne godine karijere Šarlot Perian obeležene su velikim projektima u Francuskim Alpima kojim je rukovodila, ne samo u smislu opremanja enterijera, već i u arhitekturi, urbanizmu i kompletnom upravljanju projektom. Njen angažman počinje 1961, u susretu sa Robertom Blanom (Robert Blanc), pasionirani skijaš iz Savoje i preduzimačem Rožerom Godinom (Roger Godino), koji su osmislili razvitak novog skijaškog centra Arcs 1600 u francuskim Alpima. Želeći inovativnu arhitekturu, za projekat angažuju Šarlot Perian, koja dobija zadatak da obnovi kocept alpskog življenja za potrebe savremenog skijaškog turizma, uz minimalno narušavanje prirode. 

Šarlot je od detinjstva provodila vreme na planini i njena ljubav i poznavanje planine vodiće je narednih 20 godina, koliko je posvetila izgradnji dva skijaška centra Arcs 1600 i Arcs 1800. Ovaj projekat omogućiće Perianovoj da konačno radi ono što je želela na samom početku svoje karijere, kada je zakucala na vrata Le Korbizijea – a to je da bude arhitekta. 

U ovom poduhvatu Šarlot će primeniti mnoge inovativne pristupe arhitekturi, izgradnji i opremanju unutrašnjeg prostora. Karakterističan je urbanistički pristup rešavanju ovih stanica, gde se automobili ostavljaju na obodu naselja u garažama, i komunikaciju u samom naselju obavlja se samo peške. Razlog je pre svega ne dozvoliti zagađenje planinskog vazduha, kao i ostati veran načinu života karakterističnom za planinske uslove.

Sami objekti, iako impoznatnih kapaciteta i gabarita, svojim oblikom teže uklapanju u ambijent i minimiziranju njihovog uticaja na okruženje. Konfiguracija objekata i urbanističko rešenje koristi prirodno pokrenut teren i nagibe lokacije. Inovativan je i pristup izgradnji – za potrebe prefabrikacije, Šarlot Perian dizajnirala je prefabrikovani modul koji sadrži toalet i čajnu kuhinju, koji je ubrzao izgradnju kompleksa, i čiji je prototip prikazan na izložbi. 

Ovaj deo izložbe prikazan je kroz tipično arhitektonske priloge – tehničke crteže i makete. Velika maketa pokazuje međusobni odnos oba naselja, koja se nalaze na 1600 i 1800m nadmorske visine. Maketa je u direktnoj korelaciji sa video projekcijom iznad nje, gde su objekti koji su na snimku u isto vreme osvetljavaju na maketi, omogućavajući posetiocima da prate i prepoznaju elemente ovih kompleksnih projekata. 

Poslednja rekonstrukcija na izložbi posvećena je jednom od poslednjih projekata Šarlot Perian – čajna kuća u sedištu Uneska u Parizu, izvedena 1993. Ova kompozicija, koju čini bašta u japanskom stilu sa centralnim paviljonom lagane konstrukcije od drveta, bambusa i platna. Prostor je meditativan i efemeran, savršen za završetak duge izložbe. 

Po završetku obilaska, sišli smo ponovo u suteren Fondacije, u potrazi za osveženjem. Auditoriju, visoki prostor fleksibilnog programa, ispražnjen od nameštaja, sa kioskom laganih obroka i pića i lejzi begovima, pruža posetiocima priliku da srede utiske nakon obilaska postavke. Međutim, upravo na spoljnoj terasi kojoj se pristupa iz auditorijuma, tik uz fontanu-vodopad koja je deo spoljnjeg uređenja Fondacije, nalazi se još jedna rekonstrukcija koja je deo izložbe Šarlot Perian. Radi se o kući na obali jezera, nikad izvedenom projektu vikendice, konkursnom radu iz 1934. Projekat za prefabrikovanu kućicu, čiji je cilj bio da po povoljnoj ceni omogući boravak u prirodi, predviđao je da ona stoji na “nogicama”, što bi omogućilo prilagođavanje svakom terenu. Sastoji se od dva paralelna traka, sa terasom u sredini, koja omogućava jedinstvo unutrašnjeg i spoljnog prostora i koja je natkrivena platnom koje sakuplja kišnicu. Ovaj projekat demokratizacije odmora, nakon 80 godina, doživeo je svoj prvi prototip u pripremama za ovu izložbu. 

Pri izlasku iz Fondacije Louis Vuitton, zastajemo još jednom kod prodavnice. Ovde je moguće kupiti dizajnirane suvenire, veće i manje publikacije o Šarlot Perian, uključujući i njenu biografiju, ali i komade koje je dizajnirala – zidne lampe, tronošce i stolice, čije se cene kreću od nekoliko stotina do preko hiljadu eura. Ispred prodavnice još jedan prototip – ne dela Šarlot Perian, već mladih dizajnera inspirisanih njenim delom i načinom razmišljanja. I zaista, njene ideje bile su vizionarske i ispred svog vremena – mobilnost, održivost, jedinstvo sa prirodom, vrednosti su kojima i danas težimo, a koje još uvek nismo uspeli da dostignemo. Zbog toga su radovi Šarlot Perian i danas velika inspiracija, i zbog toga je ova velika retrospektiva bila značajna. Ponovo je skrenula pažnju na žensku ikonu dizajna od koje imamo mnogo da načimo, a čije se ime olako uklanja ispred imena muških velikana, njenih prijatelja i saradnika.

Prvi deo ove reportaže sa ove izložbe možete pročitati na ovom linku.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.