I N   M E M O R I A M: Ljiljana Bakić (1939 – 2022)

7. jula 2022. godine, u 83. godini života preminula je doajenka srpske arhitekture i su-osnivačica Ženskog arhitektonskog Društva, Ljiljana Bakić.

Ljiljana Bakić bila je neumorna u potrazi i borbi za dobru arhitekturu. Od svojih mnogobrojnih projekata i izvedenih objekata, uređenih u saradnji sa suprugom Dragoljubom ili samostalno, preko velikog broja kritičkih i aktivističkih tekstova, uvek se zalagala za bolju arhitekturu, za etiku i razum u struci, za napredak arhitekture i društva u celini.

Kada sam je intervjuisala 2013. godine, za potrebe inicijative Žene u arhitekturi, Ljiljana se već dosta povukla iz stručnog života, učestvujući još uvek kroz povremene kritičke tekstove. Ali je i dalje pratila, zapažala, analizirala i kritikovala način koji se gradi i razvija Beograda, i imala vrlo oštro mišljenje o novoj izgradnji, ali i o tretmanu postojećih objekata. Rekla mi je tom prilikom kako je najveći problem trenutne beogradske arhitekture u tome što svaki projektant gleda samo svoju parcelu i objekat i pokazuje potpunu nezainteresovanosti i ignoranciju za neposredni kontekst, kao da ga nema. Ovakav pristup i dalje je odlika beogradske izgradnje, posledice kojeg su vidljive na svakom koraku u novoj slici grada.

Ljiljana Bakić rođena je 1939. u Beogradu, gde je provela detinjstvo i nakon maturiranja u Sedmoj (danas Šestoj) beogradskoj gimnaziji, upisala Arhitektonski fakultet 1957. godine. Diplomirala u junu 1962. i ubrzo počela i da radi, najpre sa arh. Ličinom a malo kasnije u ženskom ambijentu biroa Vrtna arhitektura koji je osnovala arh. Olga Milićević-Nikolić. Već 1965, za suprugom Dragoljubom odlazi u Kuvajt, na godinu dana, a svoje iskustvo u ovoj arapskoj zemlji nazvala je „praznikom struke“. 1971. – 1983. Ljiljana se pridružuje Dragoljubu Bakiću u Energoprojektu, u odseku Arhitektura kojim je rukovodila Milica Šterić. Tada nastaju i neka od njihovih najvažnijih dela u Beogradu: Sportska dvorana Pionir i ledena dvorana Pionir, naselje Nova Galenika, naslje Višnjička banja, kao i Zavod za rehabilitaciju u Sokobanji i obdanište Leptirić u Solunskoj ulici, koje je Ljiljana projektovala samostalno. U okviru Energoprojekta, projektovali su svoje najveće internacionalno delo – Kongresni centar u Harareu. 1993. napustiće Srbiju za Zimbabve, i do 2001. voditi biro Bakić Architects u Harareu.

I nakon penzionisanja i povratka u Beograd, Ljiljana nastavlja da se bavi arhitekturom kroz stručne, kritičke i novinske tekstove. U bibilografskom smislu, njen najveći poduhvat svakako predstavlja knjiga Anatomija B&B arhitekture  – obimno izdanje u kome se osvrće na svoju i Dragoljubovu bogatu karijeru, objavljena 2012. godine. U ovom fantastičnom arhivskom poduhvatu Ljiljana je uredila, povezala i opisala ne samo projekte, već sve razne životne, političke, ekonomske i druge okolnosti koje su uticale na njihov karijere i njihovu arhitekturu. Ostavila nam je fantastično svedočanstvo svoje i Dragoljubove karijere, ali i dragocena svedočenja o mnogobrojnim kolegama, profesorima, mentorima, investitorima koji su uticali na njihov život i rad.

Ljiljana i Dragoljub Bakić dobitnici su Velike nagrade arhitekture Saveza Arhitektata Srbije 1994. godine. Ljiljana Bakić je, pored Ivanke Raspopović, jedina arhitektkinja iz Srbije koja se našla u evropskoj bazi podataka ženskog arhitetkonskog stvaralaštva modernog pokreta MoMoWo. Tom prilikom, Žensko arhitektonsko društvo je 2018. godine, u saradnji sa Muzejem primenjene umetnosti i inicijativom Žene u arhitekturi, organizovalo program Žensko stvaralaštvo u arhitekturi i dizajnu: evropski i lokalni kontekstDela Ljiljane Bakić prikazana su tada u okviru evropske izložbe 100 DELA | 100 ŽENA | 100 GODINA, Evropske žene u arhitekturi i dizajnu 1918 – 2018, kao i u okviru izložbe ženskog stvaralaštva u Srbiji i Crnoj Gori “Njen krug”.

O ženskom stvaralaštvu u arhitekturi, Ljiljana Bakić je rekla:  Kada sam počela da radim 1962, ženama je bilo vrlo teško. Bilo je puno nipodaštavanja. Po mom misljenju žene u tadašnjim velikim biroima su uvek bile te koje su ideje razvijale, čak iako nisu od početka bila njihove. Nekada početna ideja i nije bila nešto, ali one bi je razvile do uspešnog projekta. 

Milena Zindović

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.