MoMoWo Simpozijum 2018: Snaga ženskog umrežavanja

MoMoWo Simpozijum, održan u Torinu od 13. do 16. juna 2018. godine, je zaključni događaj u nizu stručnih konferencija koje su organizovane od 2014. do danas u okviru evropskog projekta MoMoWo koji se bavi istraživanjem i promocijom ženskog stvaralaštva u arhitekturi, građevini, dizajnu enterijera i industrijskom dizajnu. Projekat MoMoWo, pod vođstvom univerziteta Politecnico di Torino, okuplja veliki broj partnera iz Italije, Španije, Holandije, Slovenije i Slovačke, koji su tokom četiri godine trajanja projekta realizovali veliki broj različitih aktivnosti u cilju promocije žena arhitekata.

Ovaj veliki skup okupio je istraživačice i istraživače, arhitektkinje i arhitekte, aktivistkinje i aktiviste iz velikog broja zemalja Evrope i sveta. U četiri dana vrlo intenzivnog programa svoje radove, istraživanja i aktivnosti predstavili su učesnice i učesnici iz Italije, Slovenije, Španije, Portugalije, Francuske, Holandije, Srbije, Hrvatske, Nemačke, Velike Britanije, Sjedinjenih država, Australije, Kanade, Nepala, Indije, Argentine i mnogih drugih zemalja.

Prezentovani su arhitektonski projekti, urbanistički projekti i projekti pejzažnog uređenja, istraživanja o ženama arhitektama, istraživanja o (ne)prisustvu žena u razlicitim institucijama u okviru arhitektonske profesije, web platforme, aktivistički projekti i organizacije, obrazovni program, pa cak i jedan muzički album “The Soul of the Machine” benda The Dacha Band, inspirisan legendarnom dizajnerkom Ajlin Grej. Raznovrsnost učesnica i učesnika, njhovih projekata i tema, ogledalo je raznovrsnosti naše profesije i velikog broja mogućnosti koje ona pruža.

Predstavljen je veliki broj istorijskih istraživanja o životima i delima žena arhitekata. Sve veći broj istraživačica i istraživača iz celog sveti teži da osvetli ženski doprinos istoriji arhitekture, u globalnom naporu da arhitektonska struka dobije drugačije, raznovrsnije lice, te da se razbije tipična slika arhitekte kao svemogućeg belog sredovečnog muškarca.  Posebno se ističu istraživanja o međunarodno značajanim ženskim figurama: italijanki Lini Bo Bardi (Lina Bo Bardi) koja je jedna Brazilskih ikona modernizma, irkinji Ajlin Grej (Eileen Gray) kojoj je na talentu zavideo Le Korbizije, francuskoj dizajnerki Šarlot Perijan (Charlotte Perriand) koja je bila dugogodišnja Le Korbizijeova saradnica, engleskinji Džejn Dru (Jane Drew) koja je sa svojim suprugom Maksvelom Frajom radila u Indiji i zapadnoj Africi, portugalka Rute Bota koja je gradila školske objekte u Mozambiku, američkoj feministkinji i urbanistkinji Dolores Hajden (Dolores Hayden), austrijanki Margaret Šite-Lihotski (Margaret Schütte-Lihotzky), autorki čuvene frankfurtske kuhinje, i mnogim drugima. Istraživanjima su predstavljene i lokalne pionirke u arhitekturi iz Italije, Rumunije, Srbije, Indije, Nepala, Rusije, Nemačke, Čehoslovačke, Poljske, Škotske, Turske, Irana i drugih zemalja.

Gotovo sve istraživačice i istraživači istakli su tokom konferencije izazove u istraživanju žena u arhitetkturi jer su izvori o njima vrlo retki. Pojedini radovi ticali su se upravo metodologije i poteškoća u istraživanju usled višedecenijskog zanemarivanja i brisanja žena iz arhitektonskih timova, uništavanja ili nepostojanja njihovih arhiva, kao i poteškoća u praćenju karijera usled promene prezimena. Stoga treba posebno podržati važne napore svih zainteresovanih da pronađu i prikažu dela žena arhitekata, te da ti podaci postanu deo naučnih i istorijskih arhiva – jer su takva istraživanja ključna kako bi žene postale jednako zastupljene i cenjene u arhitektonskoj profesiji.

Pored istorijskih i naučnih istraživanja, konferencija je predstavila i uspešne prakse žena arhitektata, dizajnerki, pejzažnih arhitekata. Tako smo se upoznali sa mladim Rumunskim arhitektonskim timom, Stardust Architects koji čine Anca Cioarec i Brindusa Tudor,  autorke rumunskog paviljona na UIA izložbi u Seulu 2017. godine, italijanskom arhitektkinjom Katerinom Tiacoldi (Caterina Tiazzoldi) koja se bavi parametričkom arhitekturom, italijanskom arhitektkinjom i urbanistkinjom Lorenom Allesio koja uspešno radi u Italiji i u Aziji, Bostonskom firmom Leers Weinzapfel Associates Architects koju vode arhitektkinje Andrea Leers i Jane Weinzapfel, koje su se izdvojile inovativnim pristupom infrastrukturnim objektima, pejzažnom arhitektkinjom Imom Jansana (Imma Jansana) iz Barselone, i italijanskom arhitektkinjom i  enterijerstkinjom Teresom Sapey koja je poznata po svom specifičnom korišćenju boje u enterijeru.

Tema o ženskom doprinosu arhitekturi ne bi bila potpuna bez učešća brojnih organizacija i pojedinaca koji rade na promociji i unapređenju položaja žena arhitekata. Bilo je izuzetno zanimljivo iz prve ruke čuti o različitim pristupima, akcijama i aktivnostima koje su u ovu svrhu realizovane ili planirane u različitim zemljama. U okviru ove celine predstavljen je i rad Inicijativa Žene u arhitekturi u Srbiji: Značaj promocije ženskog stvaralaštva Milene Zindović. Američka arhitektkinja Lori Brown, osnivačica ArchiteXX-a, predstavila je projekat Globalna enciklopedija žena u arhitekturi od 1960 – 2015, čija se realizacija očekuje 2021. godine. Ovaj ambiciozni projekat sadržaće podatke o 1200 žena iz 10 svetskih regiona, sa posebnim naporom da se proširi definicija arhitektonskog delovanja i dovedu u pitanje važeći kanoni arhitektonske profesije.

Predstavljen je i web portal Un dia una arquitecta, čiji uređivački tim čine žene iz Argentine, Španije i Urugvaja, a koji već tri godine koji za svaki dan u godini objavljuje podatke o jednoj ženi arhitekti i u svojoj bazi ima impresivan broj od preko 1000 žena arhitekata iz celog sveta. Ova baza na španskom jeziku postala je jedan od glavnih izvora podataka o ženama arhitektama u svetu, među njima su i naše autorke Jelisaveta Načić, Jovanka Bončić Katerinić i Ksenija Bulatović.

Među aktivistkinjama izdvaja se italijanski kolektiv Rebelarchitette koja za cilj ima podršku ženama arhitektama kroz zahteve za zvanično korišćenje ženskog oblika za stručni naziv (na italijanskom architetta) i kroz promociju ženskih uzora u arhitekturi. Tokom 2017. i 2018. i ova grupa je na svojoj Facebook stranici Architette objavila 365 profila žena arhitekata, svaki dan po jednu sve do početka Venecijanskog Bijenala ove godine. Među njima su i naše autorke iz Studia Fluid. Na osnovu prikupljenih podataka kolektiv je objavio digitalnu knjigu Architette = Women Architects ½ Here we are!.

Simpozijum je bio prilika i da se sumiraju rezultati četvorogodišnjeg rada na MoMoWo projektu, čije su napore predstavili članovi tima na čelu sa Katerinom Frankini (Caterina Franchini) i Emilijom Gardom (Emilia Garda). Tokom Simpozijuma bile su organizovane i prateće aktivnosti, poput vođenih tura kroz Torino i konferencijske večere u restoranu Duparc. Ove aktivnosti, kao i čitav simpozijum, bili su sjajna prilika za upoznavanje i povezivanje ljudi i žena koji na ovu temu rade širom sveta. Još jednom hvala organizatorima ovog događaja i ljubaznim domaćinama na trudu i radu koji je doveo do ovog značajnog međunarodnog događaja čije će se posledice još dugo osećati pre svega kroz ostvarene međunarodne saradnje i prijateljstva.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.